Parovi u prvim periodima svoje veze, iz razloga kojih nijesu svjesni, djeluju vođeni potrebom da zacijele dječije rane i zadovolje dječije potrebe. Ta ponašanja nijesu svjesna. Te nesvjesne želje i porivi usmjeravaju ljude jedno ka drugom, a iz toga nastaju pojmovi poput ljubavi, strasti i sl., koji nose veoma intenzivna emocionalna stanja. Nakon izvjesnog vremena, kako uticaj tih pojmova koje su i iznijeli i zaista osjećali slabi, oni “padnu” u stvarni svijet i tada se sve mijenja. U svjesnim brakovima, kada se shvati da su očekivanja od druge strane zapravo produžetak naših prošlih potreba – pored naših želja i potreba, počinju da dobijaju značaj i želje i potrebe druge osobe.
U svjesnim brakovima, kada prestanemo da projiciramo na partnera određene loše osobine koje imamo u sebi, a koje ne volimo, počinjemo jasnije da ga vidimo i uspostavljamo odnos sa njim u njegovoj prirodnosti. Tako se naša očekivanja smanjuju; ne razočaravamo ni sebe, niti dodatno opterećujemo drugu stranu.
Ponekad, nesvjesno, želimo da druga osoba “osjeti” sve naše potrebe, da nas razumije bez riječi. To je dječije očekivanje. U svjesnim brakovima, umjesto želje da nam partner čita misli, izgovaranje naših želja i potreba postaje početak odraslog odnosa. U svjesnim brakovima razvijamo alternativne kanale komunikacije da bismo se međusobno bolje razumjeli i riječima.
Planirano ponašanje u odnosu i tokom komunikacije pomaže da odnos i naša osjećanja prema njemu stavimo u okvir, pa se uzbuđenja i emocije ne rasipaju. Nekad, a da toga nijesmo svjesni, možemo reagovati na način koji nema veze sa samim događajem. U svjesnim brakovima, međutim, pokazujemo više oblikovane i strukturisane reakcije: ostvarimo ono što želimo, ali i odgovorimo na potrebe druge osobe.
Svjestan stav u braku znači da, kao što su vaše želje, porivi i potrebe važni, tako i željama, porivima i potrebama druge osobe dajete najmanje jednaku vrijednost; tada i dobijate vrijednost i pružate je.
U odnosima koji se grade više nesvjesno, partnera često posmatramo kao nekoga koga smo uveli u život da zadovolji naše potrebe, a to nas nakon nekog vremena neminovno vodi u razočaranje.
Svako ima “tamnu stranu” svog bića. Niko ne želi da je vidi. Često je iznova projiciramo na ljude s kojima smo u odnosu. Međutim, koliko god da je teško podnijeti, ta tamna strana pripada nama. Ako se na njoj zadržimo i pokušamo da je razumijemo, ona može postati vrijednost koja daje više smisla i odnosu i našem odnosu sa samima sobom. Istraživanje naših tamnih strana pomaže nam da shvatimo šta od druge osobe želimo, a šta ne; kao i da razlikujemo šta je naše, a šta je “tamna strana” druge osobe.
Svako u brak ulazi sa određenim očekivanjima. Iznesemo svoje želje i potrebe – i u tome nema problema. Ključno je razviti alternativne metode da bismo zadovoljili osnovne potrebe i želje. U borbi za moć u braku, često pritiskate partnera da vam zadovolji potrebe, pokušavate da ga ubijedite i optužujete ga. Na neki način, zanemarujući njegove/njene osobine, pokušavate da ga/je promijenite da bi ispunio/la vaše potrebe. Kada shvatite da te taktike samo kvare odnos i da na kraju ne donose ništa, otkrivate da način postojanja druge osobe i njene osobine mogu ovom odnosu dati drugačije “boje”. Tada se i vaše potrebe lakše zadovolje, a i druga strana bude zadovoljnija. Loš odnos se odražava na sve oblasti života i dovodi do osjećaja pritiska i bezvoljnosti.
Snaga i neke sposobnosti za kojima tragamo – zapravo već postoje u nama. Borba da promijenimo drugoga i “rat moći” su i gubitak vremena i stav koji uglavnom nikada ne donese dobit. Vezivanje za nekoga često je očekivanje da će ta osoba nadoknaditi ono što osjećamo da nam nedostaje. U toj zabludi, vjerujemo da će nas druga osoba “upotpuniti” i da ćemo se stopiti i postati cjelina. To je lijepa ideja, ali samo ideja. Važno je da svoj nedostatak nadoknadimo u sebi i da imamo hrabrosti da krenemo na vlastito unutrašnje putovanje. Tek tada se očekivanja smanjuju i odnos gradimo samo zato što želimo da budemo srećni.
Pravljenje svjesnog braka znači znati da je teško izgraditi dobar brak i postaviti njegove temelje, i prihvatiti da je brak dinamičan proces. Mnogi ljudi upadnu u zabludu da je dobar brak isto što i “izabrati pravog partnera”. Međutim, onog trenutka kada shvatimo da se dobar brak ne svodi na pronalazak pravog partnera, već na to da budemo “prava osoba”, razumijemo koliko su odgovornost, želja za promjenom i želja za razvojem važni u braku.
