Freud je, kao rezultat svojih istraživanja opsesivno-kompulzivnih simptoma, naišao na dva važna elementa. Prvi je činjenica da se u ovim simptomima uočava stalni napor usmjeren protiv potisnutog sadržaja. Sukob je počeo sve snažnije da se suprotstavlja silama koje potiskuju. Drugi element je spoznaja da ego i superego imaju veliku ulogu u nastanku simptoma.
U kompulzivnoj neurozi takođe je činjenica da superego postaje stroži. Opsesivna neuroza predstavlja borbu protiv izbijanja na površinu određenog materijala koji je potisnut, zabranjen i nesvjestan. Opsesije su uglavnom povezane sa religijskim, moralnim, dakle društvenim i normativnim vrijednostima. Kod osobe koja je veoma stroga i osjetljiva na religijske vrijednosti, opsesije će se uglavnom formirati oko religije, gnijezditi se oko nje i, u svojim izvedenim oblicima, stvarati napetost i nelagodu. Uvijek postoji jedan osnovni, glavni simptom-opsesija.
Kasniji simptomi biće izvedeni oblici upravo ove osnovne opsesije i nastaviće često da uznemiravaju osobu, a po potrebi će mijenjati oblik i pojavljivati se u drugim varijantama. Posmatrajući karakter ovih simptoma, jasno se vidi da su povezani sa društvenim i moralnim vrijednostima, te da su, kako je Freud tvrdio, zaista proizvod superega. Svako ima prošlost i pamćenje u kojem je ta prošlost pohranjena. Određena iskustva, sjećanja, osjećanja i misli potiskuju se pod težinom novih iskustava. Ako ovaj materijal nije bio potisnut, već samo kumulativno potisnut naniže, moguće ga je prizvati i osoba ga može ponovo osvijestiti. Naravno, ova prizivanja dolaze u svijest povezano sa određenim životnim događajima. Međutim, neka sjećanja, osjećanja, misli i sl. moraju biti potisnuti u periodu u kojem su nastali, u skladu sa tadašnjim misaonim uslovima. Potisnuto je ono što je zabranjeno, ono o čemu se ne smije misliti. Zato se zaboravljaju i potiskuju daleko u pozadinu. Ovaj potisnuti materijal nakon određenog vremena počinje da stvara pritisak na svijest.
Drugim riječima, žele pronaći mjesto u svijesti, na svjesnom nivou. Njihova težnja da izrone može biti pokrenuta određenim savremenim, životnim događajima. Na primjer, tokom perioda intenzivne anksioznosti, ovi sadržaji mogu biti aktivirani. Zato ponekad za pojavu određenih simptoma jednostavno kažemo „to je od stresa“ i pokušavamo besmisleno učiniti smislenim. Međutim, iako stres utiče na psihičku strukturu, on nije pravi izvor određenih opsesija i misli koje nas uznemiravaju. One već postoje, potisnute su i čekaju trenutak slabosti ega kako bi isplivale.
Ego, kako bi se zaštitio, koristi određene osjetljivosti superega i stvara simptome koji zaokupljaju osobu, stvaraju napetost i ublažavaju bol koja se pojavljuje tokom potiskivanja ovog materijala. Zašto bi čovjekovo „ja“ stvaralo simptome bolesti? Zašto bi čovjeku bila potrebna opsesija koja remeti svakodnevni život?
Anksioznost je stanje koje se osjeća na svjesnom nivou. Formiranje simptoma služi uklanjanju anksioznosti. Tako je kod određenih mentalnih poremećaja prvi doživljeni osjećaj upravo anksioznost. Osoba sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem želi oprati ruke nakon dodirivanja nečega, a ako joj se to onemogući, postaje žrtva nezaustavljive anksioznosti. Dakle, pranje ruku je i cilj i rezultat, a u osnovi predstavlja pokušaj da se spriječi anksioznost. Misao „ako ne operem ruke, nešto će se dogoditi mojim bližnjima“ privremeno se smanjuje nakon pranja, i osoba nakratko osjeća olakšanje. Zato je u psihoterapiji paradoksalno da osoba istovremeno želi i ne želi da se oslobodi opsesije – unutar toga postoji unutrašnja logika. Moj klijent sa opsesivno-kompulzivnim osobinama, povodom kojeg je ovaj tekst i napisan, rekao je: „godinama čuvam svoje opsesije“, „nisam ih našao na ulici“, što zapravo znači da, sve dok se ne nađe izvor anksioznosti koji je nesvjestan, osoba ne želi da se odrekne svojih opsesija.
Nastanak simptoma mentalnih bolesti potiče iz nesvjesnih sukoba, iz nedostatka zadovoljstva koji ti sukobi proizvode, te iz stvaranja zamjenskih zadovoljstava putem simptoma. Simptomi služe da odagnaju anksioznost. Kada se anksioznost doživi kao prijetnja, simptomi koje psihička struktura stvara služe zaštiti ega od te prijetnje. Dakle, simptomi bolesti zapravo sprečavaju da „ja“ bude ozbiljnije povrijeđeno. Oni potiču iz ega i istovremeno ga štite. Gledajući ovakvu jednačinu, jasno je da se radi o složenom mehanizmu. Razumijevanje bolesti, njihovo liječenje i objašnjenje zašto određeni simptomi ponekad nastaju bez vidljivog razloga – sve to pokazuje da psihička struktura nije jednostavna. Kada se simptom prerano i nasilno potisne, tada nastaje prava opasnost po ego, koji može doći do nivoa raspadanja. Dakle, sama pojava simptoma sprječava napredovanje psihičkog stanja u mnogo opasnije faze. Jednostavnom analogijom, „upaljeno upozorenje na instrument tabli vašeg automobila“ može biti iritantno, ali dugoročno je korisno jer sprječava ozbiljniji kvar. Bitno je pokušati razumjeti značenje signala kada se pojavi.
Ovdje se nipošto ne kaže da je potrebno živjeti sa bolešću. Naprotiv – naglašava se važnost ispitivanja simptoma čim se pojave. Govori se o tome kako ih treba razmatrati, i da se treba udaljiti od ideje „da se odmah riješi“. Treba imati na umu da je nastanak problema proces koji traje godinama. Takođe, pojava problema ponekad može biti posljedica nesvjesnih sukoba. Anksioznost stvara simptom, a tokom bolesti osoba se plaši samog stanja u kojem se nalazi. Dok ego pokušava smanjiti napetost anksioznosti (poput pranja ruku kod opsesivnog pacijenta, zaokupljenosti srcem kod pacijenta sa paničnim napadima, ili nemotivisanosti i neaktivnosti kod depresivnog pacijenta), on istovremeno nastoji koristiti anksioznost samo kao signal. U suštini, inspirisano Freudovim mislima, ovo ukazuje na to da nedostatak instinktivnog zadovoljstva traži alternativne puteve da se izrazi. Umjesto instinktivnog zadovoljstva pojavljuju se zamjenska zadovoljstva u formi simptoma. Primjer za to su osobe sa opsesijama vezanim za čistoću i urednost – žele da budu prepoznate kao čiste i uredne, jer to spoljašnje zadovoljstvo zamjenjuje unutrašnje zadovoljstvo koje izostaje. Uživanju i zadovoljstvu daju smisao našem životu, održavaju nas i imaju instinktivnu osnovu.
Izvor
Freud Sigmund. Anksioznost, Dergah izdavaštvo, april 1972.
