Danas su neki adolescenti, kao način da se nose sa brigom, anksioznošću i depresijom, otkrili samopovređivanje rezanjem. Za njih je način da se izbore sa intenzivnim emocijama i da ih dovedu u ravnotežu upravo to da se povrijede rezanjem. Ovi mladi rezanjem „zamjenjuju” bol osjećajem utrnulosti/otupljenosti. Odnosno, otupljenost ublažava bol i unutrašnju patnju. Zato je samopovređivanje rezanjem ili paljenjem ponašanje koje može postati zavisničko. Otupljenost je, kao i kod upotrebe psihoaktivnih supstanci, metod suočavanja. Jer kod ovih adolescenata postoji nepodnošljiv unutrašnji bol, osjećaj praznine, usamljenost i osjećaj da im je loše. Ovo rezanje i samopovređivanje se najprije javlja u grupama vršnjaka i tamo se praktikuje, ali ga kasnije nastavljaju jer misle da ih umiruje i olakšava. Jer cilj je olakšanje. Unutrašnji bol i osjećaj praznine povremeno dolaze u vidu napada, a tada adolescent, kao da osjeća neku vrstu apstinencije, posegne za rezanjem i osjeti olakšanje ili bar kaže da mu je lakše. Prema istraživanjima, jedan od četiri adolescenta je u nekom periodu života na neki način povrijedio sebe. Dakle, jedna od četiri osobe nije mogla da se izbori sa intenzivnim emocijama i isprobala je ovu metodu. Ponekad i skidanje krasta sa rana ili ponovno izazivanje krvarenja postojećih rana spada među ove metode.
Ovi adolescenti to ne rade sa namjerom da se ubiju, tj. nije riječ o realizaciji suicidalne ideje; naprotiv, cilj je da mogu da opstanu i da se nose sa intenzivnim, bolnim emocijama — a kad ne mogu, da se „otupе” i na taj način se umrtve. Nije teško razumjeti stanje u kojem se nalazi adolescent koji to radi: on se povređuje da bi mogao da nastavi da živi, da izdrži.
I zavisnici od droga ne koriste drogu da bi se ubili; iako ponekad, iz različitih razloga, može doći do smrti, cilj nije umrijeti nego moći izdržati.
Mayo klinika je roditeljima dala neke tragove kako bi mogli da primijete da li njihova djeca imaju ponašanja samopovređivanja:
- Ožiljci, ogrebotine ili modrice
- Provođenje dugog vremena nasamo i zatvaranje u sobu
- Nošenje odjeće dugih rukava čak i ljeti
- Često tvrdi da su povrede nastale „nezgodom”
- Nošenje oštrih predmeta kod sebe
- Kriterijumi poput nedavno narušenih odnosa mogu pomoći u posmatranju adolescenta.
Ovi adolescenti ne rade rezanje kao „šou”. Naprotiv, to rade tajno — ili u svojoj sobi ili u kupatilu — jer ne žele da ih iko vidi. Razlog što ne žele da budu viđeni jeste to što ne žele da ih iko ometa i zato što se plaše da će im se ovaj metod „oduzeti”. Ni zavisnik od supstanci to ne radi javno osim ako ne mora; ili kod adolescenta sa poremećajem ishrane, ponašanje povraćanja i namjernog izazivanja povraćanja ponekad porodica može primijetiti tek mjesecima kasnije.
Ponekad adolescenti, bilo zbog slabosti u strukturi sopstva, bilo zato što su porodični problemi toliko teški da je zaista teško izaći na kraj s njima, previše bivaju pogođeni porodičnim odnosima i problemima. Roditelji, baveći se sopstvenim problemima, možda ne uviđaju štetu koju dijete trpi. Ovi problemi su najčešće brakovi na ivici razvoda i intenzivni konflikti između roditelja. Kada se posmatra porodična struktura adolescenata koji se samopovređuju, vidi se i da ni oni sami ne uspijevaju da se nose sa svojim intenzivnim emocijama i da ih ne mogu dovesti u ravnotežu. Nemogućnost regulacije emocija dovodi ili do ozbiljnih izliva bijesa, ili do fizičkog povređivanja. Adolescent je na ovaj način, takoreći, naučio da se nosi. Zato se u ovakvim tretmanima i savjetovanjima adolescent tretira odvojeno, a majka i otac odvojeno. Dakle, porodica se procjenjuje kao cjelina.
