Sumnjičave strukture koje imaju ozbiljne probleme sa povjerenjem u ljude, do te mjere da svakoga osim sebe vide kao potencijalnu prijetnju, žive uvijek na oprezu zbog mogućeg napada i stalno preduzimaju mjere da bi se zaštitili, te žele sve situacije i događaje držati pod kontrolom, nazivaju se paranoidne ličnosti. Oni vjeruju da je njihov metod procjenjivanja situacija najsavršeniji i najsigurniji. Izuzetno su rigidni, ne odustaju od svojih uvjerenja i insistiraju na njima. Zbog toga su njihovi međuljudski odnosi veoma napeti i puni prijetnje, pa ne mogu živjeti život u njegovoj prirodnosti. Pošto smatraju da je okolina nepouzdana, žive sa mišlju: „Ni na sekund ne smijem izgubiti oprez.“
U međuljudskim odnosima pokazuju ozbiljne probleme u prilagođavanju i, zbog nedostatka povjerenja, uglavnom žive sami — ali to im ne predstavlja veliki problem.
Osnovna karakteristika paranoidnih ličnosti jeste nepovjerenje. Vjeruju da su drugi ljudi prema njima zlonamjerni, te zato smatraju da nikada ne treba prestati sumnjati. Ne smiju se opustiti i nikada ne smiju izgubiti kontrolu.
Biti u odnosu sa drugima i govoriti o sebi za njih je izuzetno opasno. Sumnja je osnovna karakteristika ove strukture. Ponekad čak sumnjaju i u iskrenost svojih najbližih. Za ove osobe, „drugi“ — oni koji nisu oni sami — uvijek predstavljaju potencijalnu prijetnju.
Još jedna karakteristika osoba sa paranoidnom strukturom jeste izražena ljubomora, koju doživljavaju duboko i intenzivno. Pošto sumnjaju čak i u sopstvene sumnje, stalno traže dokaze kako bi ih potvrdili, tragajući za detaljima i gubeći se u sitnicama.
Zbog izuzetno osjetljivog i lako povrijeđivog ega, kada dožive uvredu, ne mogu je zanemariti i reaguju snažnom odmazdom. Ponekad čak i kada nema stvarne uvrede ili poniženja, oni situaciju pogrešno protumače i naprave problem.
U odnosima su uvijek egocentrični, te njihova povezanost sa drugima obično ne prevazilazi sumnju i stalno praćenje druge osobe.
Predstavljaju sebe kao racionalne, hladne i logične, ali se opiru dokazima koje drugi pružaju. Kako im nedostaje smisao za humor, imaju poteškoća u pokazivanju i doživljavanju pozitivnih emocija.
Za njih je svijet opasno mjesto u kojem treba biti stalno na oprezu. Vjeruju da u svakom trenutku može iznenada doći do nečega što će ih povrijediti i troše mnogo energije na razmišljanje o tome kako da se zaštite.
Drugi ljudi mogu ih povrijediti, prevariti, obmanuti ili iznevjeriti.
Kao što nas nevidljiva i nepoznata opasnost može uznemiriti, osobe sa paranoidnom strukturom osjećaju olakšanje onda kada pronađu „dokaz“ svoje sumnje — jer tada vjeruju da je njihova percepcija prijetnje potvrđena. Da bi opravdali svoje nepovjerenje i osjetili bar malo olakšanja, oni moraju pronaći neprijatelje. Zato stalno tragaju za nekim ko bi mogao da potvrdi njihove sumnje.
Čak i ako pate zbog ljubomore, osjećaju ogromno olakšanje kada pronađu (ili misle da su pronašli) „dokaz“ nevjerstva supružnika — čak i ako je taj dokaz potpuno neutemeljen.
Neki oblici paranoidnosti su: paranoidne osobine, paranoidni poremećaj ličnosti, paranoidna šizofrenija (ovo su različiti pojmovi).
Neke paranoidne osobe možemo uporediti sa vlastodršcima koji vode državu i izuzetno se plaše svrgavanja i pobune naroda. Takvi lideri pojačavaju policijske mjere, ograničavaju slobodu ljudi i uvode sve strožija pravila kako bi spriječili navodnu prijetnju. Oni nalikuju diktatorima koji zabranama pokušavaju eliminisati potencijalne zavjere.
