Brakovi se mogu definisati kao odluka dvoje različitih pojedinaca, sa dvije odvojene životne priče, da žive zajedno. Shodno tome, brak kao institucija, uprkos razlikama, predstavlja partnerstvo koje u nekim slučajevima udvostručuje snage, dok ih u drugim može prepoloviti. To da pojedinci mogu živjeti miran i ispunjen odnos u velikoj mjeri zavisi od njihove usklađenosti i od toga da posjeduju osobine koje se međusobno mogu dopunjavati. Parovi koji poštuju lične osobine i razlike jedno drugog, održavaju odnos u skladu.
Međutim, važnije od svega navedenog jeste vjera i želja da se odnos održi. Važno je održavati volju i trud živim. Nestabilnost truda i volje jedan je od značajnih faktora koji odnos dovode u ćorsokak. Bilo da je riječ o braku ili vezi, nedostatak komunikacije, nepoštovanje i agresija dovode do ozbiljnih problema u odnosu. Kada su porodične strukture, karakterne osobine, nivo obrazovanja i ukusi međusobno usklađeni, lakše se izlazi na kraj s problemima koji se javljaju u odnosima. Ako se brakovi i veze čuvaju, ako se uoče negativni signali i preduzmu potrebne mjere, zajednica će se sačuvati.
Veze i brakovi imaju dinamiku kojoj je potrebno obnavljanje i razvoj. Srećne veze i brakove vode pojedinci koji su otvoreni za obnavljanje i napredovanje. Ako treba nabrojati kriterijume srećnih brakova sa snažnim vezama;
Razlike nisu osobine koje muškarca čine nadmoćnim nad ženom ili ženu nad muškarcem. Potrebno je prihvatiti ih ne kao nadmoć, već kao posebnost. Ne treba zaboraviti da razlike stvaraju osnovu za uzbuđenja koja razbijaju rutinu.
Očekivanja i ciljevi parova u životu treba da budu usklađeni, a par treba da ima psihološku i seksualnu usklađenost.
Parovi koji se vole i imaju osjećaj dijeljenja, čine jedno drugo srećnim.
Fizičko, verbalno i bihevioralno nasilje spada među ono što u srećnom braku ne bi smjelo postojati. Kada u odnosu dođe do konflikta, parovi ostaju smireni i nastoje da riješe problem. Parovi se trude da do rješenja dođu uz bihevioralne i konstruktivne kritike.
U odnosu u kojem svaka osoba preuzima svoje odgovornosti, problem koji nastane nikada se ne pripisuje samo jednom pojedincu, jer je brak zajednica dvoje.
Istraživanja pokazuju da se u prvim godinama braka, a i nakon rođenja prvog djeteta, smanjuje vrijeme koje parovi posvećuju jedno drugom. Zbog toga, pravljenje programa za redovno provođenje vremena sa supružnikom, usmjeravanje ka aktivnostima koje odgovaraju sklonostima, te fokusiranje na nešto van kuće, znači kontinuitet srećne i zdrave veze.
Još jedno važno pitanje jeste da jedan ili oba supružnika budu otvoreni da potraže pomoć ukoliko imaju seksualne probleme. Ako jedan od supružnika ima probleme u komunikaciji ili kontroli bijesa, profesionalna pomoć u tim oblastima takođe je važna za srećan odnos.
Nastavak prijateljstva, razgovor, povjeravanje i pružanje podrške još su jedna veoma važna tačka. Postavljanje granica trećim osobama za koje se smatra da štete odnosu, odnosno ne uključivanje njih u odnos, takođe je važno i potrebno.
Tokom braka parovi treba da razviju sposobnost da izdrže krize koje se mogu pojaviti i da održe odnos na nogama.
