Seksualnost je prirodan proces. Iako su uobičajeni društveni, kulturni i okolinski faktori, važno je razumjeti da je seksualnost prirodna stvar. Što se seksualnost više tabuiše, osoba se sve više zatvara u vezi sa učenjem. Međutim, ljudi se boje nečega što ne poznaju. Istraživanje, učenje i pokušaj razvijanja razumijevanja o stvarima koje su smatrane "nepristojnim" također je od velikog značaja, baš kao i u svim aspektima života.
Seksualnost je stanje koje ne bi trebalo biti samo povezano sa seksualnim organima, već bi trebalo biti posmatrano kao cjelokupni proces. Seksualnost treba biti sagledana u kontekstu vjerovanja koja su oblikovana našim društvom od trenutka kada smo rođeni, kao i u vezi sa našim osjećanjima prema seksualnosti. Prirodni problemi vezani uz seksualnost mogu se zdravo tretirati kroz evaluaciju svih faktora koji igraju ulogu u njihovoj pojavi. Seksualna terapija je metoda koja se koristi za detaljno razmatranje svih faktora koji utiču na seksualne probleme.
Seksualna terapija ima za cilj razmatranje uzroka problema sa seksualnošću, detaljno razmatranje uzroka koji dovode do tih problema i njihovo liječenje.
Šta je Seksualna Terapija?
Seksualna terapija obuhvata tehnike koje pomažu u rješavanju emocionalnih i ponašajnih problema vezanih uz seksualnost, s ciljem poboljšanja i razvoja mentalnog i seksualnog zdravlja osobe.
Seksualna terapija može se definisati kao posebna metoda učenja. Ova metoda učenja omogućava osobi da u vremenskom periodu otkrije vlastito tijelo, identitet i sebe. Seksualnost nije samo fizički problem, pa se u nekim slučajevima može primijeniti liječenje lijekovima kao dio seksualne terapije.
Osnovni cilj seksualne terapije je identifikacija seksualnog problema. Prvo pitanje koje treba postaviti je da li je seksualni problem stvarni funkcionalni poremećaj ili je nastao zbog nedostatka informacija.
Seksualna terapija primjenjuje se od 1970-ih godina. Terapijom je postignut veliki uspjeh u liječenju stanja kao što su vaginizam i prerana ejakulacija, problemi sa seksualnim željama, seksualnim uzbuđenjem i orgazmom kod žena, te problemi sa erekcijom kod muškaraca. Uspjeh seksualne terapije zavisi od vrste problema i specifične situacije para. Seksualna terapija može rezultirati brzim rješenjem problema u samo nekoliko seansi, ali postoje i slučajevi koji zahtijevaju godinu ili dvije za postizanje napretka.
Određivanje Cilja Seksualne Terapije
Cilj seksualne terapije zavisi od puta koji se kreira na temelju identifikacije problema. Faktori kao što su kulturni, društveni ili vjerski uticaji koji oblikuju osobu ili par, imaju veliki uticaj na postavljanje cilja. Ono što se može smatrati problemom, zapravo može biti rezultat nesvjesnih efekata različitih faktora. Ovaj proces analize je ključan za pravilno postavljanje i primjenu ciljeva seksualne terapije.
Tijekom evaluacije seksualne terapije, sljedeća pitanja treba odgovoriti:
- Koji je stepen seksualnog problema koji se primjećuje?
- Da li je seksualni problem situacijski ili je prisutan kontinuirano?
- Da li je seksualni problem primarni ili je sekundarni problem uzrokovan drugim psihijatrijskim poremećajem ili problemima u vezi?
- Da li postoje sekundarni seksualni problemi povezani s glavnim problemom?
- Koja je uloga psiholoških i bioloških faktora u nastanku seksualnog problema?
- Postoji li seksualni problem kod partnera?
Na osnovu ovih evaluacija, potrebno je postaviti realna očekivanja u vezi sa seksualnom terapijom i pružiti jasnu strategiju za ostvarivanje ciljeva.
Osobine Seksualne Terapije
Seksualnost je energija. To je aktivna energija koja utiče na naše fizičko i mentalno zdravlje tokom života. Ignorisanje te energije, nazivajući je nepristojnom i potiskujući je, može dovesti do neizbježnih problema. Seksualna terapija je stoga sprovedena od strane stručnjaka koji posjeduju znanje i objektivnost.
Temeljni problemi seksualnih poremećaja potiču iz društvenih i kulturnih normi koje nameću svoja vlastita uvjerenja. Seksualne terapije izvode se od strane terapeuta koji ne odražavaju vlastite vrijednosti, nego pružaju sigurno okruženje. Terapeuti nemaju lične odnose s pacijentima i ostaju objektivni u svom pristupu.
Prije nego što se postavi dijagnoza u seksualnoj terapiji, potrebno je prikupiti sve relevantne informacije od pacijenta i obaviti potrebne testove. Ovisno o rezultatima, potrebno je obavijestiti pacijenta o mogućim opcijama liječenja, te odlučiti o planu terapije na temelju njegovih želja i potreba.
Dok traje seksualna terapija, svi podaci koje pacijent podijeli ostaju povjerljivi, osim ako ne postoji ozbiljna prijetnja pacijentovoj ili nečijoj sigurnosti.
