Kada kažemo terapija, najčešće nam na pamet padne slika klijenta koji sjedi ili leži na kauču i terapeuta koji ga sluša. Ovaj proces, koji počinje rečenicom „Hajde da se vratimo u vaše djetinjstvo“, zapravo je proces u kojem osoba otkriva i iznova gradi sebe.
Prema istraživanjima, učenjem nastaju trajne promjene u mozgu. Proces psihoterapije može se posmatrati i kao jedna vrsta procesa učenja. Psihoterapija, koja se razlikuje od liječenja lijekovima, u mnogim stanjima čini važan dio plana liječenja. U tom smislu, kada je riječ o zdravlju pojedinca, psihoterapija se može primjenjivati kao zasebna metoda liječenja, ali se može pojaviti i kao metoda koja se dopunjuje s farmakoterapijom i ponekad je dodatno osnažuje.
Šta je terapija?
Terapija, odnosno terapija razgovorom, je proces komunikacije i saradnje u terapeutske svrhe koji se sprovodi s kliničkim psihologom/psihijatrom koji je završio potrebne edukacije, a u cilju rješavanja psihijatrijskih oboljenja ili psihološki zasnovanih problema. Psihoterapija se može sprovoditi s jednom osobom, kao i s parovima, porodicama i grupama.
Psihoterapija je terapijski pristup razvijen i planiran na osnovu određene teorije ili paradigme. Psihoterapeut je naziv za stručnjaka koji je prošao edukaciju iz te teorije i radio u relevantnoj oblasti. Psihoterapija se po tome razlikuje od procesa kao što su savjetovanje, koučing, podrška i lični razvoj.
Proces terapije, uz pratnju psihoterapeuta, obuhvata sagledavanje emocija, misli i pogleda na život osobe, kao i razmatranje njenih uvjerenja i stavova o sebi i drugima. Terapija je istraživački proces u kojem se, kroz komunikaciju zasnovanu na odnosima koje osoba uspostavlja sa sobom i spoljnim svijetom, osvješćuju nesvjesne pokretačke sile koje pojedinac u svakodnevnom životu često sprovodi a da ih i ne primijeti.
Ispričati ili izgovoriti znači ponovo procijeniti i suočiti se s temom o kojoj je riječ. Proces terapije omogućava osobi da iznova otkrije sebe – kroz pričanje. Terapeut nije vodič ili savjetnik, već osoba koja vas sluša i pomaže vam da govorite. Tokom terapije, terapeut nastoji da osobu razumije u svim aspektima i da istraži njene misli i osjećanja. Terapeut, slušajući sva uvjerenja i stavove osobe onakve kakvi jesu i pripadaju njoj, omogućava joj da iznova procijeni i otkrije sebe.
Koje su koristi terapije?
Terapija omogućava osobi da se, uz stručno usmjeravanje, izrazi i na taj način ponovo procijeni i otkrije svoje sebstvo. U tom smislu, koristi terapije možemo navesti ovako;
- Kroz terapiju, osoba se može osjećati snažnije pred izazovima.
- Govoreći o sebi, osobe mogu ponovo procijeniti ponašanja koja ih koče u razvoju, postati ih svjesne i tako ih mijenjati.
- Kroz terapiju, osoba može preispitivati postojeće negativne obrasce mišljenja o sebi.
- Pričanje ima ključnu ulogu u prevazilaženju. Kada osoba ispriča, ona zapravo počinje da prevazilazi. U tom smislu, kroz terapiju osoba može ublažiti bolove koji dolaze iz prošlosti.
- Terapija se zasniva na komunikaciji uspostavljenoj s terapeutom. Zato terapija doprinosi razvoju kompetencija komunikacije i uspostavljanja odnosa.
- Kroz terapiju, ponovna procjena i otkrivanje sebe doprinosi povećanju samopouzdanja osobe.
- Ciljevi u vezi s budućnošću nijesu nezavisni od procjene tačke na kojoj stojimo danas. Zato je terapija praksa koja pomaže u definisanju ciljeva za budućnost.
- Terapija pomaže da se nosimo sa simptomima koje donose mentalni zdravstveni problemi.
- Emocije poput straha, bijesa, žalovanja su veoma snažne i teško se s njima nosi. Kroz terapiju se omogućava da osobe izađu na kraj s ovim snažnim emocijama.
- Terapija pomaže razvoju sposobnosti rješavanja problema.
Kada se posmatra kao disciplina, psihoterapiju treba sagledavati oslobođenu svih nemedicinskih faktora. Međutim, lijekovi, hirurški tretmani i konvulzivne terapije takođe se ne bi trebalo smatrati dijelom psihoterapije.
Kada se treba obratiti terapiji?
Terapija se može primjenjivati kao dopunski element liječenja u stanjima u kojima se sprovodi farmakoterapija, ali se može sprovoditi i kao samostalna opcija liječenja. U tom smislu, možemo navesti ko bi trebalo da se obrati terapiji:
- Osobama koje su hospitalizovane, ne mogu da ispunjavaju normalne životne obaveze i kojima je potrebna zaštita, posebno je potrebno da se obrate terapiji.
- Osobe s neurotičnim smetnjama kod kojih se, zbog trajnosti tegoba, usljed emocionalnog opterećenja uočavaju poremećaji u tjelesnim funkcijama, treba da se obrate terapiji.
- Korisno je da se terapiji obrate osobe sa psihosomatskim tegobama, kod kojih se problemi u tjelesnim organima dovode u vezu s emocionalnim tenzijama.
- Kod hroničnih bolesti, gdje se početne smetnje na tjelesnim organima vremenom udružuju s emocionalnim tenzijama, terapija se pojavljuje kao neophodna praksa, jer se ove tegobe mogu dodatno pojačavati psihičkim napetostima.
- Osobe koje se teško nose s problemima, imaju poteškoće u prilagođavanju okruženju i prisutne poremećaje emocija i ponašanja, takođe treba da se obrate psihoterapiji. Te osobe su uglavnom ljudi koje je moguće lako uočiti u društvu i nijesu „neobični“ karakteri. Ipak, mogu se obratiti psihoterapiji radi pomoći i podrške.
