Panični napad je stanje intenzivnog straha (strah od smrti, gubitka kontrole...), anksioznosti i nelagode koje počinje naglo, brzo se pojačava i često ga prati snažan osjećaj opasnosti ili misao da će se dogoditi nešto strašno.
“Imam srčani udar, mislim da umirem!”
Panični napad je stanje koje karakterišu neočekivani napadi koji nastaju spontano i izazivaju strah i nelagodu. Intenzivna anksioznost i zabrinutost koju osoba doživljava, zajedno sa stalnim osjećajem da je u opasnosti, čine kliničku sliku ovog poremećaja.
Neki ljudi imaju poteškoća da izraze svoje emocije ili ih uopšte ne mogu izraziti. Posebno kada se negativne emocije ne mogu izraziti verbalno ili fizički, one se mogu nagomilati u podsvijesti i pokrenuti čak i najmanjim stresom, dovodeći do paničnih napada ili drugih psiholoških poremećaja. Panični napadi često se javljaju bez jasnog razloga, a jedna od njihovih najtipičnijih karakteristika je strah od smrti. Tokom napada, osoba osjeća ubrzano lupanje srca kao kod srčanog udara, doživljava osjećaj nedostatka vazduha, počinje duboko i često da diše i može izgledati kao da prolazi kroz srčani udar. Ali nema razloga za brigu! Ovo nije srčani udar — ovo je samo panični napad! Vaš život i zdravlje su sigurni, opustite se…
Baš kao i kod srčanog udara: mogu se javiti palpitacije, znojenje, nedostatak vazduha, vrtoglavica, bol i pritisak u grudima!
Koji su simptomi paničnog napada?
Simptomi paničnog napada su sljedeći:
- Palpitacije, osjećaj da srce jako ili prebrzo kuca,
- Znojenje, naleti toplote, ponekad drhtavica,
- Drhtanje,
- Teško disanje, strah od gušenja, nedostatak vazduha,
- Vrtoglavica, osjećaj da će se onesvijestiti,
- Mučnina, podrigivanje, bol u stomaku,
- Kratak dah, uzimanje dubokih udisaja zbog osjećaja nedostatka vazduha,
- Stezanje u grudima i bol u grudima,
- Osjećaj nestvarnosti, odvojenosti od sebe, poteškoće u percepciji,
- Uvjerenje da okolina nije stvarna (derealizacija),
- Strah od smrti,
- Misao i osjećaj da će izgubiti razum,
- Intenzivan strah da će nauditi drugima,
- Utrnulost, trnci u tijelu itd.
Da li postoji liječenje paničnog napada?
Mnogi pacijenti sa paničnim napadima ne pomišljaju ili ne prihvataju da njihovi simptomi mogu biti psihološkog porijekla, pa često odlaze u hitnu pomoć. Zbog toga što se simptomi mogu zamijeniti sa stanjima opasnim po život, poput srčanog udara ili respiratorne insuficijencije, rade se svi dijagnostički testovi — ali nijedan ne potvrđuje postojanje ozbiljne bolesti. U tom trenutku sumnja pada na panični napad i pacijent se upućuje specijalisti psihijatru ili psihologu.
Kada se panični napad dijagnostikuje, moguće ga je liječiti. Pacijenti često odlaze u hitnu pomoć tokom napada. Međutim, ovo ponašanje dovodi do dubljeg ukorjenjivanja paničnog poremećaja i do toga da osoba počne da se boji samog straha.
Osoba sa paničnim poremećajem mora prije svega znati da je ovo psihološko stanje i da ne doživljava srčani udar. Zatim bi trebalo polako da diše kroz nos i izdiše kroz usta određeni vremenski period kako bi se smirila. Fokus ne smije biti na tijelu ili senzacijama. Iako može biti teško primijeniti ove tehnike tokom paničnog napada, kada se primijene, one pomažu osobi da se smiri, a kako postaje svjesna da može kontrolisati situaciju, osjeća olakšanje i shvata da je stanje upravljivo.
Koja je razlika između paničnog napada i paničnog poremećaja?
Panični napad i panični poremećaj su povezani, ali različiti. Panični poremećaj može se opisati kao ponašanja izbjegavanja kod osoba koje su imale jedan ili više paničnih napada. Ponašanja kao što su: neizlazak iz kuće, strah od ostajanja sam, stalno preduzimanje mjera predostrožnosti i izbjegavanje situacija koje izazivaju uzbuđenje mogu ukazivati na panični poremećaj. Ovaj poremećaj ograničava život osobe, smanjuje povjerenje u sebe i svoje okruženje i sprečava je da uživa u životu.
Ovaj intenzivni napad anksioznosti može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati, sa jasnim početkom i krajem. Obično dostiže vrhunac za oko 10 minuta, a zatim se postepeno smanjuje.
Simptomi paničnog napada (DSM-4-TR, 2000): Najmanje 4 od simptoma ispod javljaju se u roku od 10 minuta:
- Palpitacije, osjećaj ubrzanog ili snažnog lupanja srca
- Znojenje
- Drhtanje ili tresenje
- Nedostatak vazduha ili osjećaj gušenja
- Osjećaj nedovoljnog disanja
- Bol u grudima ili nelagoda
- Mučnina, bol u stomaku ili podrigivanje
- Vrtoglavica, osjećaj nestabilnosti, padanja ili nesvjestice
- Derealizacija ili depersonalizacija
- Strah od gubitka kontrole ili ludila
- Strah od smrti
- Parestazije (trnci ili utrnulost)
- Drhtavica ili naleti toplote
Panični napad može se javiti u tri oblika: neočekivani, situacioni (koji se uvijek javljaju u određenim situacijama, npr. pri susretu sa psom, u društvenim situacijama…) i situaciono predisponirani (gdje se može, ali ne mora javiti u određenim situacijama).
Panični napad se nastavlja kao začarani krug: Nastaje okidač (npr. tjelesna senzacija poput nedostatka vazduha), ova senzacija izaziva automatsku misao „Šta mi se dešava?”, ova misao plaši osobu i izaziva fizičke reakcije (hiperventilacija, ubrzano lupanje srca, suva usta...), fokusiranje na senzacije dodatno pojačava reakcije, nastaju katastrofične misli („Umirem, imam srčani udar...”) i panični napad se razvija.
Da bi spriječila napad, osoba počinje ograničavati svoj život: često ide u hitnu pomoć na EKG, stalno provjerava otkucaje srca, izbjegava mjesta gdje je napad doživjela, ne radi ništa sama, stalno mjeri pritisak, izbjegava avion, automobil, brod itd.
Uz koje psihološke poremećaje se može javiti panični napad?
- Depresija
- Društvena fobija
- Generalizovani anksiozni poremećaj
- Opsesivno-kompulzivni poremećaj
- Poremećaj po stresu (PTSP)
- Specifične fobije
Za anksiozne poremećaje zajedničko je to što pacijent doživljava opasnost kao preuveličanu, a svoju sposobnost suočavanja kao vrlo malu.
Faktori koji mogu dovesti do prvog paničnog napada su: normalna tjelesna stanja (umor, ortostatska hipotenzija, hipoglikemija, menstrualni ciklus...), obične bolesti (grip, gastroenteritis, alergije...), hormonalni poremećaji; uticaj supstanci (prekomjeran unos alkohola, adrenergični lijekovi, previše kafe, halucinogeni ili druge psihoaktivne supstance); zastrašujuće misli; ili anksioznost uzrokovana opštim stresom (ispit, trudnoća, razvod...).
Šta osoba sa paničnim napadom može uraditi?
Osoba treba prvo uraditi fizičke pretrage kako bi isključila zdravstveni problem. Ako nema fizičkog uzroka, treba se obratiti stručnjaku za mentalno zdravlje. Panični napad se najefikasnije liječi kombinacijom psihoterapije i, po potrebi, lijekova. Kognitivno-bihejvioralna terapija je veoma efikasna u liječenju paničnog napada (prema studijama Beck-a stopa oporavka je 92%, a prema Clark-u 84%). Psihoterapija uključuje procjenu, psihoedukaciju, rad na katastrofičnim uvjerenjima, tehnike izlaganja, preusmjeravanje pažnje sa tijela na okruženje, relaksaciju i vježbe disanja. Redovna terapija utiče na prefrontalni korteks i hipokampus, smanjujući strahovne reakcije i pogrešna uvjerenja.
Zašto proljećna depresija i panični napad?
Obično jedva čekamo početak ljetnjeg računanja vremena i dolazak proljeća. Želimo da se oslobodimo teške zimske garderobe. Sama pomisao na proljeće nas čini srećnijim i optimističnijim.
Međutim, statistike pokazuju da su stope samoubistava najniže zimi, a najviše u proljeće. Posebno april i maj značajno utiču na ljude. Zašto ovi mjeseci toliko utiču na emocije? Iako predstavljaju buđenje prirode i više sunčeve svjetlosti — što bi trebalo poboljšati raspoloženje — zašto kod nekih ljudi izazivaju ozbiljne emocionalne promjene?
Proljeće je period promjene i prelaza.
Sezonske promjene utiču na naše raspoloženje jer hemijski procesi u mozgu koji regulišu sreću i tugu mogu varirati. Posebno tokom proljeća, anksiozne osobe i oni sa paničnim poremećajem mogu doživjeti intenzivnije simptome. Kod pacijenata sa bipolarnim poremećajem mogu se javiti jače manične epizode.
Psihički i biološki sistem prolaze kroz proces prilagođavanja. Svaki spoljašnji uticaj organizam doživljava kao intervenciju i na njega reaguje.
Hronična depresija i anksioznost posebno su pogođene.
Studije su pokazale vezu između depresije i alergija.
Osobe sa alergijama imaju veće šanse da iskuse depresiju.
Glavobolja, umor i nesanica povezani sa alergijama povećavaju rizik od depresije. Studije pokazuju da alergične osobe imaju dvostruko veće šanse za depresiju.
Studija iz 2000. godine u Finskoj na blizancima takođe je pokazala veću stopu depresije kod alergičnih osoba.
Studija iz 2003. godine u Finskoj takođe je potvrdila vezu između alergija i depresije.
Depresivna osoba često je umorna, bezvoljna i nema energije za pokušaje samoubistva. Tokom proljeća, ljudi dobiju više energije zbog sunčeve svjetlosti — ali energija ne znači nužno i dobro raspoloženje. Zato depresivne osobe koje razmišljaju o samoubistvu to najčešće pokušavaju upravo u aprilu i maju, kada im se energija vraća. Pokušaji se obično ne dešavaju dok osoba nije potpuno iscrpljena, već kada počne da se oporavlja i ponovo dobija fizičku snagu.
Proljećna depresija češća je kod žena od 30 do 40 godina. U sjevernijim zemljama sezonska depresija je još intenzivnija.
Da biste smanjili uticaj proljećne depresije, preporučuje se boravak na svježem vazduhu, izlaganje suncu, fizička aktivnost i druženje sa osobama koje pozitivno utiču na vaše raspoloženje.
