Terapija za parove je oblik psihoterapije koji se sprovodi kako bi se promijenila i unaprijedila interakcija između dvoje ljudi koji imaju probleme u komunikaciji ili su u konfliktu. Kako se u svakodnevnom životu sve češće javljaju kontinuirani problemi vezani za porodicu i partnerske odnose, povećao se i broj istraživanja i rada u ovoj oblasti.
Terapija za parove se u kliničkoj praksi najčešće pojavljuje kao bračna terapija. Međutim, važno je naglasiti da je bračna terapija rad koji se bavi specifičnim porodičnim konfliktima u okviru teme braka. U tom smislu, možemo reći da je bračna terapija uža oblast u odnosu na terapiju za parove. Porodična i terapija za parove je oblast kojoj se pridaje velika važnost i u našoj zemlji i širom svijeta, u kojoj se sprovodi mnogo relevantnih studija. Radovi koji su usmjereni na pojedinca, na unapređenje odnosa koje pojedinci uspostavljaju međusobno, te koji se time vraćaju partnerskim zajednicama, a posredno i društvu, nazivaju se terapija za parove.
Terapija za parove kao oblik psihoterapije
Kvalitet odnosa koje pojedinci uspostavljaju s drugim ljudima veoma je važan za njihovo mentalno zdravlje i emocionalno zadovoljstvo. Posebno su izraženi bliski odnosi koje osoba uspostavlja sa svojom najbližom okolinom, odnosno sa roditeljima, supružnikom i djecom, u pogledu mentalnog zdravlja i emocionalnog zadovoljstva. U okviru ovih vrsta bliskih odnosa, naročito brakovi ili partnerstva ponekad mogu dovesti do konflikata i uzrokovati teške i stresne periode.
Terapija za parove je psihoterapijska metoda koja se sprovodi s ciljem da se u interpersonalnoj komunikaciji obezbijede promjena i razvoj. Kroz terapiju za parove radi se na bliskim odnosima unutar porodice i između parova; razmatraju se teški i stresni procesi koji se doživljavaju u porodici i među partnerima, s ciljem rješavanja konflikata i unapređenja komunikacije. Kroz terapiju za parove omogućava se zdrav razvoj i promjena kod pojedinaca, s ciljem da se prije svega unaprijedi zdravlje pojedinca, a u skladu s tim i pozitivni pomaci u partnerskim odnosima i porodičnoj komunikaciji; što potom donosi i pozitivne ishode u odnosima sa spoljnim svijetom.
Koji je cilj terapije za parove?
U terapiji za parove polazi se od elemenata promjene i razvoja u oblasti komunikacije. U tom smislu, ciljeve terapije za parove možemo navesti ovako;
- Terapija za parove omogućava promjenu. Terapije za parove sprovode se na osnovu promjena koje pojedinci doživljavaju u odnosu prema sebi i svojim bliskim odnosima. Promjena se prvenstveno primjenjuje na osnovu „učenja“. Terapija za parove, putem učenja kod pojedinaca, čini neophodnom promjenu drugog reda kako bi osoba mogla da opstane u stalno promjenljivim okruženjima.
- Terapija za parove dovodi do diferencijacije. Diferencijacija je stepen u kojem se pojedinac individuira naspram druge osobe.
- U terapiji za parove, odnosi se određuju sinhronizovano (trenutno) i vremenski se definišu; u odnosima ne postoji linearnost već uzročnost.
- U terapijama za parove, osobe imaju različite pozicije koje zauzimaju prije odnosa i nakon odnosa, kao i pozicije u koje smještaju jedno drugo. Te pozicije se, uz stručnu pomoć, u okviru terapije za parove ponovo procjenjuju zajedno sa pojedincima.
- Kroz terapiju za parove razvijaju se konstruktivni načini da partneri mogu pomagati jedno drugom, a teškoće svakog pojedinca procjenjuju se na rješenjski orijentisan način. U tom smislu, rad u terapiji za parove predstavlja praksu s dugoročnim efektima.
- Pojedinci koji učestvuju u terapiji za parove prvenstveno uče mnogo o sebi. Terapije za parove, koje polaze od upoznavanja sebe, primjenjuju se kako bi se ostvarila zdrava promjena u korijenu svih partnerskih zajednica.
- U terapiji za parove, dok proces započinju tako što bolje upoznaju sebe, pojedinci uče mnogo i o drugim članovima porodice. Terapija za parove je veoma važna kako bi pojedinac ponovo upoznao i procijenio i sebe i sve svoje bliske odnose.
- Metodom terapije za parove cilj je i da se pojedincima razviju vještine suočavanja s problemima. Ponovno definisanje i procjenjivanje postojećih ili dugotrajnih problema uz pomoć stručnjaka ima veoma važno mjesto u razvoju načina suočavanja s tim problemima. Kroz terapiju za parove cilj nije samo da se pronađe rješenje za trenutne probleme ili situacije, već i da se obezbijedi sposobnost suočavanja s problemima koji se mogu pojaviti u budućem periodu.
Ko može imati koristi od terapije za parove?
Terapije za parove su prakse široke i rasprostranjene primjene, od kojih mogu imati koristi svi koji imaju probleme u partnerskim odnosima i porodičnim odnosima.
Oblasti primjene terapije za parove i ko može imati koristi možemo navesti ovako;
- Problemi u partnerskim odnosima, nerješivi problemi
- Bračni problemi
- Odluke o razvodu ili faze razvoda
- Mentalno zdravlje djece, adolescenata i odraslih
- Upotreba alkohola i supstanci
- Poremećaji u ishrani
- Hronične fizičke bolesti
- Doživljeni gubici, žalovanje i traume
- Emocionalno zlostavljanje, zanemarivanje i nasilje
- Promjene u porodičnom životu (npr. preseljenje, promjena posla i sl.)
- U slučaju psihoseksualnih poteškoća
- Radi podrške porodicama sa očuhom/maćehom (rekonstituisane porodice)
- Kod osoba koje pokazuju samopovređujuća ponašanja
- U slučajevima nemogućnosti suočavanja s ekonomskim problemima
- Radi podrške porodicama koje su migrirale
- Kod osoba koje doživljavaju stres na poslu
- U oblasti roditeljskih vještina
- Kod emocionalnih poremećaja koji uključuju stanja poput anksioznosti i depresije
- Kada je riječ o usvajanju, radi unapređenja odnosa između očuha/maćehe i djeteta
- Radi podrške djeci, adolescentima i odraslima nakon traume
Terapija za parove se, uključujući i gore navedene situacije, može primjenjivati zajedno s drugim metodama kod svih psiholoških/psihijatrijskih poremećaja. U mnogim slučajevima terapiju za parove mogu pratiti i druge psihoterapijske metode, a ponekad i farmakoterapija.
Kako se sprovodi terapija za parove?
Primjene terapije za parove mogu se sprovoditi različitim metodama. U nekim pristupima oba partnera mogu biti zajedno na istoj seansi, dok se u većini slučajeva parovi procjenjuju i pojedinačno.
Porodične i terapije za parove, iako se razlikuju od slučaja do slučaja, u prosjeku se sprovode u trajanju od 8 do 24 seanse. Trajanje jedne seanse je 50 minuta.
Terapije za parove sprovode se u bolnicama ili u privatnim ordinacijama.
