Ako brak definišemo kao spajanje u kojem dvoje pojedinaca sa sobom donose svoja lična gledišta, vrijednosti, osobine ličnosti, problematike ličnosti, obrasce ponašanja, onda te razlike tokom bračnog procesa, iz ovog ili onog razloga, mogu neizbježno dovesti do zastoja, blokada i na kraju do „zaglavljivanja“ koje bračni proces i osobe koje ga žive dovodi u stanje da ne mogu da se pokrenu, ne mogu da donose odluke i ne mogu da razmišljaju.
Konflikti koji dovode do zaglavljivanja nijesu toliko povezani sa samim postojanjem konflikta, koliko sa njegovim intenzitetom i složenošću. Jer svaki konflikt ne stvara problem u vezi; naprotiv, ponekad može poslužiti i za strukturiranje odnosa.
Da li je svađanje u braku štetno?
U svakom braku parovi zapinju o određene probleme, pitanja i nesuglasice slične prirode, i ponekad godinama raspravljaju o istoj temi ili temama. Počinju stalno da razgovaraju o toj temi/temama i ti razgovori vrlo brzo prelaze u svađu i završavaju se svađom bez razrješenja, a rješavanje te teme ili tema se odlaže i ne dolazi se do konstruktivne tačke. Ovdje ključna riječ nije svađati se, već stalno ostati zaglavljen na istoj temi.
Naime, čak i parovi koje možemo nazvati srećnim mogu jedno na drugo vikati, dizati glas; misliti suprotno bilo bi utopijski. Ovakve povremene žustre rasprave i povišeni tonovi ne štete braku. Ono što je važno jeste stav i ponašanje koje parovi imaju jedno prema drugome tokom rasprave, pa čak i tokom vikanja.
Pod ovim se misli na pokušaj da se sa situacijom koja nema veze sa događajem ili sa onim što u tom trenutku izaziva neslaganje povežu ponižavanje, omalovažavanje, ismijavanje i oštra/teška kritika, kao i stalno zauzimanje odbrambenog stava, i da se kao rezultat toga rasprava odvede u destruktivan smjer. Jer teška kritika, podrugljiv stav, ponižavanje i prezriv pogled upravo su faktori koji bezizlaznost pretvaraju u ono što „od zrna smokve“ napravi silnu stvar.
Bračna terapija i razlozi zbog kojih se parovi svađaju
U razgovorima na terapiji za parove često čujemo izraz „nagomilavanja iz prošlosti“, koji zapravo opisuje kako su nerazriješene i poricane nesuglasice iz prošlosti „gurnute pod tepih“ i kako je odnos došao do te tačke. Ignorisanje, kao i situacije u kojima se ono što partner govori ne uzima u obzir, na neki način su i jasan dokaz negiranja njegovog postojanja, ponižavanja i omalovažavanja. Najvažniji razlog koji partnere čini neprijateljski nastrojenim jedni prema drugima i dovodi ih do ruba jeste „biti ne saslušan“. To znači biti ignorisan, biti odbijen kao neko ko postoji.
NEGATIVNO POZITIVNO
„Ti si ionako uvijek takav/takva“, „Iako inače nijesi takav/takva“
„Ionako si neodgovoran/neodgovorna“, „Zapravo nijesi neodgovoran/neodgovorna“
„Od tebe neće biti ništa“, „Na ovoj tački ti je teško“
„Sve je zbog tebe“, „Ovdje nema situacije za okrivljavanje“
„Ti si kriv/kriva što je ovaj brak došao dovde“, „Zašto je naš brak u ovakvom stanju“
„Ne trudiš se“, „Svjestan/svjesna sam da se trudiš“
U stotinama izraza koje možemo navesti, optuživanje, ponižavanje i činjenje da se druga strana osjeća nedovoljno sposobno već su oblici izražavanja koji odnos vode ka ponoru.
U situacijama zaglavljivanja, iako psihološki ili psihijatrijski problemi jednog od partnera mogu biti veoma zahtjevni, način na koji je odnos uspostavljen, dinamika odnosa i zadovoljavanje potreba na obostrano zadovoljavajući način mogu ublažiti te teške okolnosti. Važno je da li je odnos „obolio“ ili nije.
